IN TIME

Blog Harisa Pašovića

10.03.2014.

U ODBRANU NARODNOG TRILERA

Takmičenja pjevačkih talenata su postala sociološki fenomen iz kojeg se može mnogo saznati o našem vremenu. U našoj zemlji najpopularniji programi ove vrste su, očekivano, oni sa narodnom muzikom. U programu “Zvijezda možeš biti ti” televizjije Hayat, takmiči se Besim Mujić iz Orahovice kod Gračanice. On je jedan od onih momaka kakvi se mogu sresti u svakom bh. gradu – iskren, skroman, jednostavan. Besim je daleko od američkog kalupa poželjnog za ovakva takmičenja. Kod njega je sve malo nemarno – od oblačenja do frizure. Žiri koji sačinjavaju moje drage kolege, akademski muzičari, iz sedmice u sedmicu Besimu daju najmanje ocjene. Zamjeraju mu što on, iako vrlo muzikalan, pjeva sa trilerima. Ali Besim, uprkos tim slabim ocjenama, ide dalje zahvaljujući glasovima publike. Besim pjeva kao što pjevaju klasici tog pjevačkog stila: Šaban Šaulić, Sinan Sakić, Šemsa Suljaković, Mile Kitić. Drugi stilovi pjevanja u narodnoj muzici prihvaćeni su u “zvaničnoj” pop-kulturi (Severina, Ceca, Joksimović, Halid, Šaban Bajramović, Seka, Selma, Dragana, itd). Ipak, pjevanje sa izrazitim trilerima, još uvijek se smatra “šundom”. Istovremeno to je najpopularnija muzika koja se najčešće čuje u autobusima, kafanama, na benzinskim pumpama, na svadbama, sunetima, slavama, teferičima; na seljačkim imanjima i u klubovima u malim bh. mjestima. Pjesme izvođene tim stilom pjevaju o nesretnim ljubavima kao sve ostale pjesme, ali one, za razliku od drugih, imaju i specifičnu socijalnu notu. One često govore o siromašnom životu i teškoj sudbini autsajdera. Besim Mujić se iz sedmice u sedmicu bori za svoje mjesto pod zvijezdama uprkos tome što ga akademija vrlo jasno odbacuje. Zanimljivo je da se ljubitelji trilera ne protive mejnstrimu, simfonijskoj muzici ili džezu. Čini se da narod ima mnogo više razumjevanja i poštovanja za muzičku različitost od akademske zajednice. Country, Rihanna i Kanye West su prema “zvaničnoj kulturi”, eto, prihvatljiviji od Besima, Sinana i Jane. Triler, specifični glasovni vibrato, karakterističan je za izvorno pjevanje u regionu od Hrvatske do Turske. Danijel Žontar, kompozitor, Aida Čorbadžić, sopranistica i ja smo nedavno u projektu “Pjesme o vodi, hljebu i ljubavi” istraživali ovaj pjevački stil i pokušali da ga spojimo sa klasičnim pjevanjem. Danijel je nazvao taj stil “balkando” paralelno sa italijanskim klasičnim stilom “bel-canto.” Besim Mujić je pravi anti-heroj. On je tipčina anti-zvijezda. On je onakav kakvi smo mi, većina stanovnika u ovoj zemlji – nesavršen, pomalo smiješan, ali srdačan i dobrodušan. Besim je autentičan i zato se izdvaja. Njegova ljubav prema trilerima i ausajderskim pjesmama je iskrena. On se identificira s takvim pjesmama, kao što se u njima pronalaze stotine hiljada Bosanaca i Hercegovaca. Impresionira njegova istrajnost i njegova borba da bude prepoznat i priznat u savremenoj kulturi, a da se ne odrekne vlastite autentičnosti. On je neka vrsta punk-folk-a. Njegova snaga je upravo u tome što ga etablirana kultura odbacuje. Isto onako kao što naša politička i intelektualna kultura odbacuje pola miliona nezaposlenih i obespravljenih ljudi u ovoj zemlji. Da prafraziram jednog od bh. političkih lidera: Besim se “nije snašao”, kao što se većina Bosanaca i Hercegovaca “nisu snašli,” u rijeliti-šou-u u kojem živimo. U jednoj emisiji televizije Hayat, Besim je rekao: “Ja kad izađem da pjevam, ja više ne mislim ni na muziku, ni na tekst, ni na emociju. Ja mislim samo na to šta će mi žiri reći. I to me zakoči. Bilo bi mi tako značajno da mi žiri kaže nešto dobro, da me podstakne.” Ova Besimova izjava mi se čini karakterističnom u vrijeme socijlanog bunta u kojem živimo. Mi, koji imamo posao, koji trenutno nismo socijalno ugroženi, moramo biti otvoreni kada “žiriramo” autsajderima iz Orahovice, Hajvaza, Bosanskog Petrovca, Rame, Lopara, Odžaka, Mrkodola, Jablanice, Milejvine, Živinica i drugih malih i većih mjesta u BiH. Ta otvorenost učiniće da vidimo u kakvoj zemlji živimo. To što ćemo vidjeti je drugačije od onoga što korporativni kapitalizam traži od nas da budemo. Upoznaćemo jednu anti-glamuroznu stvarnost. Ali to što ćemo naći je naše, zanimljivo i autentično. U svakom slučaju, to je realno, čak i kad je bolno. Mi od te autsajderske BiH treba da učimo ali i da je podučimo, bez patroniziranja. U takmičenju za opstanak u našoj stvarnosti ja glasam za Besima Mujića. On je darovit mladi čovjek i izuzetna scenska ličnost. U vremenu koje dolazi, njegova kreativnost i istrajnost imaće svoje važno mjesto na paleti bh. različitosti. Meni se njegov pjevački stil sa trilerima jako sviđa. Ja vjerujem u njegov “balkando.”

10.03.2014.

USPAVANA LJEPOTICA ILI ULOGA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE U EKONOMSKOJ KRIZI U BOSNI I HERZEGOVINI

Domaći političari su najodgovorniji za duboku krizu u Bosni i Hercegovini. Nema opravdanja za njihovo svjesno stvaranje političke i ekonomske krize u našoj zemlji. Da bi se pronašao izlaz iz krize, važno je imati na umu da su domaći političari sve ove godine imali ključnog pomagača – međunarodnu zajednicu. Svojom pogrešnom praksom, međunarodna zajednica je ko-kreirala sadašnju krizu u BiH. Međunarodna zajednica je , od rata do danas, učestovala u destabilizaciji privrede u BiH na slijedeće načine: - INTERES INOSTRANOG KRUPNOG KAPITALA - Međunarodna zajednica zastupa isključivo krupni inostrani kapital i ne vodi računa o ekonomskim interesima BiH. - VJEŠTAČKI STABILNA VALUTA – “currency board” – vještačka stabilnost valute (KM) bila je dobra mjera neposredno poslije rata. Danas, 18 godina nakon rata, ova mjera zaustavlja bh. privredu sprečavajući inflaciju i blokirajući depozit BiH u inostranstvu od 3,5 milijarde eura. - ODGOVORNOST MMF-a i SVJETSKE BANKE - Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka imali su neprekidan uvid u sve finansijske tokove u BiH svih ovih godina. Učestovali su u pravljenju ekonomskih zakona. MMF i Svjetska banka su imali priliku da uvjetuju domaće političare i traže od njih kolektivnu i individualnu transparentnost i odgovornost. MMF je npr. stvorio sistem trezorskog poslovanja koji je u potpunosti centralizirao javni novac, omogućio lokalnim vladama da koriste taj novac prema svojim političkim interesima, a istovremeno je onemogućio zdrave javne institucije (koje su, recimo, imale svoje izvanbudžetske prihode) da posluju samostalno. Na taj način je spriječena je diferencijacija u javnom sektoru. MMF i Svjetska banka upumpavaju godinama novac u tekuću političku praksu, znajući da ta praksa zloupotrebljava narod, i tako održavaju lokalnu političku klasu na vlasti. - KREIRANJE LAŽNE EKONOMSKE SIGURNOSTI - Međunarodna zajednica je neposredno poslije rata napravila ekonomski “mjehur” (“bubble”) tako što je operisala novcem za pomoć a da nije stvarala puteve da se taj uneseni novac pretvori u produktivni kapital u BiH. - MONOPOL NA TRŽIŠTU RADA - Privremeno zapošljavajući hiljade bh. stručnjaka (bez plaćanja poreza, zdravstvenog i socijalnog osiguranja) na poslove vozača, sekretarica, čistačica, itd. međunarodna zajednica je temeljno ugrozila tržište radne snage. Uspostavila je monopol na tržištu radne snage dampirajući cijene rada. Vozači u međunarodnim organizacijama su bolje plaćeni nego ljekari, profesori, pravnici, ekonimisti i inženjeri u bh. privrednim i javnim subjektima. Fizički radnici u međunarodnim organizacijama 7-8 puta su bolje plaćeni od fizičkih radnika u bh. preduzećima. Na taj način je isisan najbolji kadar iz bh. privrede i stvoren je kolonijalni mentalitet. Znanje naših ljudi je obezvrijeđeno, jer su oni najčešće zapošljavani na administrativne, tehničke i fizičke poslove koji su daleko ispod njihove stručne spreme i ekspertize. Mladi ljudi, umjesto daljeg školovanja, odlučivali su se za rad u međunarodnim organizacijama. Kad su se međanarodne organizacije počele povlačiti, naši ljudi su ostavljeni u vakumu, bez posla, ali i bez stvarnog dodira sa bh. stvarnošću. Sve je ovo bitno doprinijelo strmoglavom srozavanju cijene rada u BiH. - - STVARANJE RENTIJERSTVA - Unajmljući poslovne prostore, stanove i kuće po neopravdano visokim cijenama, međunarodna zajednica je stvorila rentijerstvo, a nije učinila ništa da stvori zdrav graditeljski sektor i realno tržište nekretninama. Kad su se većina inostranih organizacija i uposlenika povukli, ljudi u BiH više nisu mogli iznamljivati kuće i stanove, a nisu ih mogli ni prodati. - DIKTATURA STRANIH BANAKA - Strane banke su, na brzinu, jeftino pokupovale domaće banke, a onda su počele davati kredite sa ogromnim kamatama i tako su zadužile bh. stanovništvo praktički do nivoa ropstva. Kamate od 12 % u početku, do sadašnjih, također, basnoslovnih 8 i 9 % na stambene i poslovne kredite obezglavile su mlade ljude. Izbor je ili da se zadužiš do smrti i radiš samo da bi vratio kamate, ili da odeš iz zemlje. Ovakva kamatna politika je bila i ostala bezobzirna i nemilosrdno uništava ekonomsku i intelektualnu moć stanovništva. - PODMIĆIVANJE - Međunarodna zajednica treba da odgovori na slijedeća pitanja: a) Da li su strane kompanije i vlade podmićivali domaće političare i druge dužnosnike pribavljajući korist u divljačkoj privatizaciji? b) Zašto se u međunarodnim krugovima govorlio o političarima “Mr. 10%”? Da li međunarodna zajednica raspolaže konkretnim podacima o finansijskim zloupotrebama u BiH? c) U mnogim zemljama stavka “podmićivanje vlada i kompanija u zemaljama u razvoju” odbija se od ukupnog poreza kompanije!! Na koji je način to doprinijelo korupciji u BiH? d) Da li je makar jedna osoba procesuirana u domicilnoj zemlji zbog zloupotrebe položaja i novca prilikom službe u BiH? - ILEGALNI TOKOVI NOVCA - Međunarodna zajednica je godinama dopuštala ilegalne tokove novca iz Hrvatske, Srbije i sa Bliskog Istoka u i iz BiH. Ovi nekontrolirani tokovi novaca su značajno doprinijeli odljevu kapitala iz BiH, omogućili su veliki šverc, i nanijeli su mnogostruku dugoročnu štetu privredi ove zemlje. - LAŽNI KONSALTING - Hiljade stranih konsultanata potrošilo je desetine miliona eura poreznih obveznika svojih zemalja potpuno uzaludno. Najčešće su iza sebe ostavili pustoš. Najbolji primjer je javni televizijski i radio servis. Dvije godine je 50 konsultanata i nekoliko “agenata za transformaciju javnog servisa”, njihovih zamjenika, asistenata, itd. “transformiralo” Radio-televiziju Bosne i Hercegovine. Rezultat je potpuno uništeni javni servis, sa katastrofalnom organziacijom; zastarjelom, propalom tehnikom; demoralisanim osobljem i podložan političkom uticaju. Umjesto da je taj novac uložen u savremenu opremu i obuku domaćih kadrova, novac su proćerdali inozemni konsultanti na sebe, bez ikave odgovornosti bilo kome i ispali li se ostavljajući iza sebe potop. - UNIŠTENO OBRAZOVANJE. Navodna reforma obrazovanja koju je isforsirao OSCE uspostavila je “dvije škole pod jednim krovom” stvorila je parohijalno retrogradno obrazovanje. Ta besmislena “reforma” obezglavila je mnoge generacije smanjujući do minimum produktivni kreativni potencijal u BiH. Na ovaj način je još više obezvrijeđena ionako prejeftina bh. radna snaga. - CIJENA DAYTONA KOJU PLAĆA BIH. Dizajnirajući monumentalno birokratizovan model BiH, tvorci Dejtonskog mirovnog ugovora su znali koliko će koštati takav državni aparat i da neće biti moguće da BiH plaća takavu apsurdnu državnu organizaciju. Oni su taj preskupi model izručili Bosancima i Hercegovcima ucijenivši nas – ili to ili crknite u ratu! U zapadanoj ekonomiji kategorija samodrživosti je na prvom mjestu u bilo kakvom planiranju. Tvorci Dejtonskog ugovora su znali da je taj model neodrživ i da će ekonomski uništiti našu zemlju, omogućiti kriminalnu privatizaciju i biti idealan za korupciju. Nedvojbeno je da su osnovni krivci za ekonomski sunovrat BiH domaći političari. No, jasno je da međunarodna zajednica nije Uspavana ljepotica koja bezgrešna čeka da je konačno poljubi primitivni balkanski Princ Bosanac i Hercegovac. Taj primitivni Balkanac zna da je biografiju ove Trnoružice bolje opisao Lars von Trier nego Andersen. Naravno da je bilo vrlo dobrih aspekata međunarodne ekonomske prakse u BiH i transparentnih programa i investicija, ali oni su ostali manjinski. Ukupna politika i niz neispravnih ključnih praksi međunarodne zajednice bili su anti-ekonomska bomba za Bosnu i Hercegovinu. To je unakaženu BiH prevelo iz Pakla Rata u Pakao Bijede. To se zove tranzicija! Međunarodna zajednica je su-odgovorna u ekonomskom uništenju BiH. Međunarodna zajednica de jure i de facto ima najveću moć u BiH. Neophodno je da međunarodna zajednica sada čuje zahtijeve bh. građana i počisti prvo u svom dvorištu. Međunarodna zajednica mora da stane na stranu građana ne samo deklarativno, nego i sa konkretnim akcijama: 1. prestanak pregovaranja sa partijskim šefovima umjesto sa legalnim institucijama; prestanak afirmiranja tribalizma 2. konkretna zaštita domaćeg kapitala 3. konkretna zaštita i razvoj domaće proizvodnje 4. konkretna zaštita i razvoj domaće radne snage 5. konkretne anti-korupcione mjere.

01.03.2014.

KO VLADA FEDERACIJOM BIH - tv rasprava sa nosiocima zivršne vlasti

http://www.bhrt.ba/bht1-emisije/treca-strana/treca-strana-14/

01.03.2014.

PLENUM - AVANGARDA POLITIČKIH PROMJENA U BIH

Ja podržavam Plenum. Nasilne demonstracije i Plenum su avangarda političkih promjena u BiH. Plenum ima svoje realne mogućnosti i realna ograničenja. Ali Plenum može postati placebo, ukoliko precijeni svoje objektivne snage. Plenum se uspostavio kao politički subjekt i javni dijalog o Plenumu može samo doprinijeti njegovom još uspješnijem radu. Plenum shvatam kao prelaznu fazu civilnog angažmana građana ka stvaranju novih političkih snaga koje će mogu napraviti temeljnu promjenu. Plenum nema pravnu snagu. On ne može primorati Skuštinu da prihvati njegove zahtijeve. Zapravo, manevar kantonalnih skupština da bezuslovno slušaju plenume je veoma čudan. Kako to da isti zastupnici, koji su do jučer donosili štetne odluke i zakone, preko noći postaju umiljati, poslušni sprovodnici narodne volje? Radi se o običnom kupovanju vremena i prebacivanju odgovornosti za sve problem na Plenume. Skupštinski zastupnici znaju da fizički nije moguće da Plenumska Vlada ispuni zahtjeve Plenuma do izbora. Oni vjeruju da treba izdržati samo do juna jer tada počinje Svjetsko prvenstvo. U julu je Ramazan. U augustu godišnji odmori. U septembru počinje škola, a u oktobru su izbori na kojima će krivicu svaliti na Plenumsku Vladu. Armija od preko 180.000 glasača zaposlenih u javnom sektoru i 620.000 penzionera mogu odlučiti izbore. Nije više presudna nacionalna politika, nego je važno sačuvati radno mjesto u javnom sektoru i kakvu-takvu penziju. Ako Plenum optimizira svoju snagu i napravi dobru strategiju može izbjeći zamke Skupštine. Vjerujem da Plenum treba da zahtijeva u prvom redu slijedeće: - da Skupština izbere mandatara i imenuje prelaznu vladu, onu kojoj se Plenum neće protiviti; - da Plenum napravi listu prioriteta uzimajući u obzir realni vremenski okvir u kojem se ta lista može realizirati - da predstavnici Plenuma redovno prisustvuju sjednicama Skupštine - da predstavnici Plenuma redovno priustvuju sjednicama Vlade - da Vlada i Skupština svake sedmice izvještavaju javnost o tome šta su od zahtijeva Plenuma realizirali. Na ovaj način, Skupština ostaje odgovorna za sve prošle i buduće odluke. Plenum ne preuzima na sebe Nemoguću Misiju i odgovornost za greške prethodnih vlada i Skupštine. Istovremeno, Plenum i javnost imaju uvid u rad Vlade i Skupštine. U svakom slučaju, u kratkom vremenu do izbora, mogućnosti za promjenu su ograničene. Oblasti na koje Plenum može značajno uticati brzo, pored početka revizije privatizacije, jeste revizija sitematizacija radnih mjesta u javnom sektoru i načina dosadašnjeg zapošljavanja; ukidanje nadzornih odbora i penziona politika.

01.03.2014.

MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA PLENUMA

Plenum se afirmirao, po vlastitoj želji, kao politički subjekt. Time se otvorio za kritiku. Kao nova politička praksa, Plenum bi trebalo da podržava kritiku. Samo kritičkim razmišljanjem može se stvoriti nužna dijalektika za uspješnu demokratsku praksu. Postajući politički subjekt Plenum na sebe preuzima i odgovornost za svoje odluke. Postavljajući vladu eksperata, Plenum tvrdi da će ta vlada biti sposobna da vodi kanton na ispravan način. Eksperti, prihvatajući da budu ministri u vladi, potvrđuju da su sposobni da ispravno vode kanton. Koji su to eksperti, koji imaju takvo znanje i sposobnost da u 6 mjeseci do izbora, preuzmu na sebe odgovornost da: preispitaju dosadašnju praksu vlada; pronađu greške i otklone te greške; usvoje budžet za 2014 i pravedno raspodijele novac (preko 600 miliona KM u Kantonu Sarajevo); naprave sve potrebne revizije i uštede; smijene nadzorne i upravne odbore koje je postavila prethodna vlast; smijene direktore javnih ustanova za koje se utvrdi da su neispravno poslovale; postave nove nadzorne i upravne odbore i nove direktore; donesu nacrte zakona koji će obezbijediti ispravan rad u finansijskom sektoru, privredi, policiji, stambenom sektoru, zdravstvu, obrazovanju, sudstvu, kulturi, sportu i svim ostalim oblastima života, itd? Pod uslovom da takvi eksperti postoje, oni vjerovatno već negdje rade. Da li će oni napustiti svoja radna mjesta i doći 6 mjeseci u Vladu, da u izuzetno nepovoljnim okolnostima, pokušaju Nemoguću Misiju? Kolegij Skupštine Kantona Sarajevo jedva je dočekao da usvoji sve zahtijeve Plenuma. Naročito podržavaju Vladu eksperata. Ako je moguće formirati takvu Vladu, zastupnicima u Skupštini KS biće odlično – oni izručuju vruć krompir Vladi eksperata; poslušali su narod – niko im ne može reći da su gluhi na zahtijeve naroda; a sve što se uruši do izbora plus sve prethodno što se urušilo ide na dušu ekspertske Vlade i Plenuma – jer ste vi to tako tražili! Genijalno. I Skupština i Plenum će morati biti jako kreativni da smisle neku akrobaciju za slijedeću situaciju: - ako Skupština potvrdi Plenumsku Vladu, onda skupština zvanično priznaje da je nesposobna voditi kanton i trebalo bi da kompletan saziv Skupštine da ostavke - a to znači: vanredni izbori; - ako Skupština ne da ostavku, onda se stvara stanje dvovlašća; Skupština i Plenumska Vlada će biti u stalnom sukobu, stanje u kantonu će se radikalno pogoršavati - ako Plenum postavi svoju Vladu, to je onda diktatura Plenuma jer je ta Vlada izabrana voljom manjeg dijela građana; takva Vlada nije birana na osnovu programa nego arbitrarnim izborom nekoliko stotina ljudi koji su procijenili da su izabrani ministri stručni i sposobni da uređuju život gradjana (450.000 ljudi u KS); ne postoji mehanizam provjere kandidata-eksperata niti je jasno kome su oni odgovorni – Plenumu ili Skupštini ili gradjanima (koji ih nisu birali); - Plenum u potpunosti preuzima odgovornost za stanje u kantonu - Ako Plenum prestane da postoji (učesnici Plenuma se umore, razočaraju, prestanu da dolaze na sastanke ) nastaje bezvlašće; Zahtijevom za formiranje ekspertske Plenumske Vlade, Plenum uzima na sebe ulogu Narodnog Superheroja, preuzima vlast i svjesno ulazi, po svemu sudeći, u akciju Kamikaze. To će, u konačnici, devalvirati opravdani narodni bunt. Izglasavanjem Plenumske Vlade, Skupština legalizuje kvazidemokratsku praksu i preuzima odgovornost za uvodjenje kantona u stanje za koje je razumno pretpostaviti da će biti haotično i opasno.

01.03.2014.

PISMO SKUPŠTINSKIM ZASTUPNICIMA

U četiri ujutro ustaju medicinske sestre, radnici u tvornicama, čistačice, radnici na građevini, električari, rudari, prodavačice na pijaci, mesari, portiri, radnici na benzinskim pumpama i moleri. Nagurani jedni na druge, voze se lošim autobusima po ulicama punim rupa i razmišljaju o tome da li će ovoga mjeseca dobiti svoju bijednu platu. Nešto kasnije u istim autobusima guraju se i voze istim istrošenim ulicama, učiteljice, konobari, prodavači i frizerke, i razmišljaju o ratama kredita, lutriji i kladionici. S njima zajedno u javnom prevozu ili sami u starim razdrndanim automobilima, voze se službenici u općinama, na poštanskim šalterima i u kantonalnim službama i razmišljaju o svojim šefovima- političarima, koje tajno preziru. Penzioneri odlaze prema apotekama razmišljajući da li će ovog mjeseca moći kupiti lijekove i platiti račune od svojih jadnih penzija. Iza svih njih ostaje armija od 500.000 njihovih nezaposlenih braće, sestra, rođaka i komšija. Neki od ovih pola miliona odbačenih, rade ilegalno, neki će pokušati danas da se ubace negdje da rade na crno bilo koji posao. Vrijeme se mijenja, dolazi proljeće, bole gleri u tijelu. Amputirci razmišljaju o novoj operaciji, ko zna kojoj po redu. U nesigurne škole odlaze djeca. Ispred ulaza škola motaju se dileri droge i tipovi koji će nuditi toj djeci da kupe nož, bokser i suzavac. U dobrim automobilima ali bez osmijeha na licu, voze se mali privrednici koji razmišljaju kako da im opstane proizvodnja opterećena teškim nametima države, skupim tarifama struje, najskupljim telefonskim impulsom u Evropi i razbejšnjujuće velikim kamatama za poslovne kredite. Bolesnici, psihički poremećeni i alkoholičari, vuku se sporo ulicama, zajedno sa psima lutalicama, ulazeći u još jedan uzaludni dan. Oko podne bude se mafijaši i počinju novu operacije šverca drogom i pranja novca; nešto malo kasnije bude se trećerazredne prostitutke frustrirane zbog pada prometa i podbuhli radnici iz noćne smjene. Skupštinski zastupnici, napravili ste jednu vrlo nesretnu zemlju. Sretan vam 1. mart.

28.02.2014.

RAZMATRANJE AKTUELNIH TEZA O NARODU

NAROD SU SAMO NESTRANAČKI DEMONSTRANTI – Netačno. Narod su pored demonstranata i članovi političkih stranaka, zastupnici u parlamentima, policija, vojska, zaposleni u javnim službama (preko 180.000 zaposlenih u javnom sektoru u BiH koji ne žele da ostanu bez posla), penzioneri (njih preko 620.000), vjernici, ateisti, nacionalisti, fašisti, kosmopoliti, navijači na koridi u Čevljanovičima, ukratko…svi. NAROD JE UVIJEK U PRAVU – Netačno. Narod može kolosalno griješiti. Za to je dokaz glasanje u proteklim godinama kada je narod masovno birao u vlast iste neuspješne političke predstavnike. NAROD JE PONEKAD U PRAVU – Tačno. Većinski, narod je sada u pravu. NAROD JE MORALNA VERTIKALA – Netačno. Narod je učestvovao u socijalnoj razgradnji u toku proteklih dvadeset godina: zapošljavanje preko veze; plaćanje za radno mjesto; upisivanje djece u škole i na fakultete preko veze; kupovanje diploma, doktorata, magisterija i vozačkih ispita; podmićivanje doktora; traženje i dobivanje lažnih statusa boraca i invalida; potplaćivanje zvaničnika, i druge neispravne narodne prakse. PLENUMI SU LEGITIMAN POKUŠAJ DA SE UTIČE NA VLAST – Tačno. U nedostatku političke snage koja može artikulirati nezadovoljstvo naroda, dio građana su organizirali platforme sa kojih pokušavaju da izvrše pritisak na vlast da napravi reforme. PLENUM JE ĆABA, VATIKAN, HILANDAR I TITO ILI KO NE SKAČE MRZI PLENUM – Netačno. Mnogo više ljudi podržava proteste nego što dolazi na plenume. Mnogi ljudi su protiv vlasti ali ne smatraju da je plenum način rješenja naših problema. Neki smatraju da je plenum placebo. PLENUM MOŽE PROMIJENITI POLITIČKU PRAKSU – Netačno. Plenum je simbolički izraz potrebe za radikalnim reformama. Plenum nema nikakav način da primora vlast da usvoji njegove zaključke. Zaključci plenuma nisu nužno dobri iako je namjera plenuma dobra. Zahtjevi plenuma su punitivni, oni nisu reformski. Direktna demokratija ne može radikalno promijeniti neuspješnu političku praksu. VLAST RAZUMIJE SAMO JEZIK SILE – Tačno. Rešetke i žičane ograde kojim se Vlada Federacije BiH ogradila od naroda dokazuje da se vlast boji narodne sile. Svi dosadašnji mirovni protesti su bili neuspješni. Djelimično uspješni protesti su uključivali neki oblik nasilja (opsada Parlamenta BiH u vrijeme JMBG protesta; paljenje Predsjedništva BiH, paljenje sjedišta kantonalnih vlada). Ukoliko vlast uskoro ne nauči još neke jezike kojima javnost govori, moraće obilježiti arhive fluoroscentnim trakama kako bi ih “huligani” slijedeći put zaobišli. NAROD SE NE MOŽE PREVARITI – Netačno. Primijeri: Torabi, Mc Donalds; Zara, Džemila sa kašikama… NARODNO MIŠLJENJE JE KAO NARODNA MUZIKA – Tačno. Halid, Ceca, Željko i Severina; Stoja, Frenkie, Jana i ilahije; Duboiza, Dino, Balaš, Damir, Amira i Sejo Kalač; Thomson, Zdravko, Dado i Šako Polumenta; Sarajevo Jazz Guerilla, Abid Sakalaš i Aca Lukas; Brena, Hanka , Sinan i Darko Rundek. OVO ĆE SE NEKAKO RIJEŠITI – Netačno. Ovo se neće “nekako” riješiti. Vlast “ovo” ne može riješiti. Vlast je uspaničena, nema pojma kako da se iz “ovog” izvuče; pokušaće da dobije na vremenu šupljom pričom. I vjernici i ateisti i nihilisti u vlasti nestrpljivo čekaju Ramazan, vjerujući da će tada glad naroda pretvoriti u farz. A onda dolaze izborna obećanja i potplaćivanje naroda. Opozicija ovo neće riješiti jer je tokom protesta pokazala da je slaba i treba joj vrijeme da ojača, ako mogne, za izbore. EU i SAD će komotno posmatrati sa strane. Inzko i OHR će i dalje biti humoristički program. Male demonstracije i plenumi "ovo" ne mogu riješiti jer ovi obilici organizacije nisu efikasni u političkoj borbi za radikalne referome. “Ovo” se može riješiti jedino ozbiljnim političkim organizovanjem i djelovanjem. To moraju učiniti mladi ljudi. Oni moraju stvoriti nove političke subjekte i reformirati postojeće. Oni moraju privremeno suspendirati svoje svakodnevne živote i posvetiti se političkoj borbi. Oni moraju pobijediti u toj političkoj borbi i to brzo. U protivnom, životi tih mladih ljudi i svih nas, biće suspendirani na dugo vrijeme. Jer, zemlja će propasti ako ovaj sunovrat ne zaustave politički osvješteni, politički educirani i politički organizirani, mladi ljudi.

06.07.2010.

RAZAPINJANJE JASMILE

Blizu smo da Jasmilu proglasimo vješticom. Ne možemo je spaliti jer lomače, za sada, nisu dozvoljene u ovoj zemlji. Dok čekamo da zakon o lomačama prođe parlamentarnu proceduru, razmotrimo čime se to ta zla, pokvarena, licemjerna, histerična vještica bavi. Prvo, usudila se pobuniti protiv Komisije za nepogrešive umjetičke presude pri Fondaciji za kinematografiju. Rekla je: «Moj scenarij je odličan i trebalo je da ga Fondacija podrži. Koji su bili kriteriji po kojima je Komisija radila?» Ovo je bila nečuvena pobuna protiv Autoriteta Nepogrešive Komisije. Ta hereza dočekana je transparentnim odgovorom Vrhunaravnog Upravnog odbora, zaštitnika Nepogrešive Komisije. «Ko si ti da se mi tebi opravdavamo? Kuš i ti i kriteriji!» odbrusio je Vrhunaravni Upravni odbor. Jasmila je onda rekla: «Čekaj da vidimo, jeste li vi baš tako pravedni i nepogrešivi kao što kažete?» I gle čuda, predsjednik Nepogrešive Komisije je pogriješio. On je zakonski suvlasnik filmske kuće koja je dobila najviše sredstava od Nepogrešive Komisije i Vrhunaravnog Upravnog odbora. Ministarstvo za kulturu FBiH poništilo je konkurs. I eto ga - to je taj Jasmilin grijeh! Jasmila je dirnula u osinje gnijezdo sukoba interesa. U zemlji u kojoj su mnogi povezani: rodbinski, poslovno ili prijateljski, izbjegavanje sukoba interesa trebalo biti osnova ispravne politike i ispravnog poslovanja. Umjesto da odamo priznanje Jasmili i Ministarstvu za kulturu FBiH koje je poništilo konkurs zbog sukoba interesa, mi smo se obrušili na Jasmilu. Jer ako sada svi počnu ukazivati na razne sukobe interesa, gdje će nam biti kraj? Nećemo valjda sebi dozvoliti da postanemo normalna zemlja u kojoj vladaju elementarni zakoni i politička i poslovna etika. Spalimo Jasmilu! Time ćemo postići tri cilja. Prvo: i dalje ćemo štititi sukob interesa u bh. društvu. Drugo: zastrašićemo sve one koji se protiv sukoba interesa bore. Treće: stavićemo te ženturaće, što bi rekao jedan savezni ministar, na svoje mjesto. Jasmila Žbanić je najuspješnija žena u povijesti Bosne i Hercegovine. Njen film «Grbavica» koji govori o zločinu masovnih silovanja koje su srpske vojne snage počinile u BiH, ušao je u istoriju Berlinskog filmskog festivala kao pobjednik. Na dodjeli Zlatnog medvjeda, Jasmila se nije bojala ni za svoju karijeru, a ni za svoj život, kada je pozvala na hapšenje Karadžića i Mladića. Njen drugi igrani film «Na putu» govori profinjeno i odgovorno o stvarnosti u BiH danas. Ovogodišnji Berlinski festival je opet na nogama pozdravio i ovaj film i svoju veliku zvijezdu novog evropskog filma: Jasmilu Žbanić. Možda je jednom dijelu bh. javnosti teško prihvatiti da je Jasmila Žbanić vodeći filmski autor u ovoj zemlji. Možda je nekome teško prihvatiti da je Jasmila Žbanić svjetski uspješna Bošnjakinja koja ruši stereotipe. Ali to nije Jasmilin problem. To je problem bh. društva. Često se kod nas ponavlja kako je Meša Selimović rekao da ko u Bosni naraste viši od radijatora, Bosna ga odmah sreže. Ili tako nekako. Evo, sad je prilika da vidimo kako taj bosanski mehanizam djeluje. I imamo priliku da ga promijenimo. Imamo priliku da volimo i štitimo svoje autore koji toliko značajno doprinose ovoj zemlji. Imamo priliku da budemo civilizirani. Imamo priliku da ne otjeramo Jasmilu Žbanić iz Bosne i Hercegovine. Biće nam nepodnošljivo ako ostanemo sami, frustrirani i zli. Uništavaćemo jedni druge, gušićemo se u mržnji i primitivizmu. Jasmila, Vi nama trebate. Izdržite našu iskompleksiranost, molim Vas. Pomozite nam.

30.03.2010.

EVROPA DANAS: NAPULJ

Hiljade vozača skutera se provlači kroz nepregledne kolone automobila u kojima Napolitanci voze mimo bilo kojih običnih saobraćajnih pravila i predvidivih prekršaja. Uobičajna Napuljska saobraćajna gužva, prevazilazi nevjerovatni saobraćaj u Kairu i Pekingu, i postavlja Napulj visoko na listi ne-mo-gu-ćeg saobraćaja karakterističnog na primjer za velike indijske gradove. Zašto vozači u Napulju staju na nekim semaforima kad je crveno, a na drugima ne, iako je takodjer upaljeno crveno svjetlo, nepoznato je svima osim Napolitancima. U takvom haosu, začudjuje je da nema svađa, nema nervoze, nema čak ni puno sudara. Zapravo, stiče se utisak da se Napolitancima takav haos svidja. Vrlo bi teško bilo voziti na napuljskim ulicama vozačima iz drugih gradova, a u danima kada igra nogometni klub “Napoli” vjerujem da je nemoguće da bilo ko drugi osim lokalnih stanovnika koristi neko vozilo. Kretanje kolona automobila i provlačenje skutera prema stadionu San Paolo, nenaviklom posmatraču, izgleda kao neki cirkuski saobraćajni šou u kojem vozači, potuno opušteno, voze impresivne slalome. Na samom stadionu, nastavlja se impresivna atmosfera koja je počela već na ulicama. Pedesetak hiljada gledalaca nikada ne prestaje navijati, To nije samo slučaj na derbiju Napoli-Juventus kojem je ekipa predstave “Football, Football” prisustvovala. Navijači Napolija se ubrajaju u navijače koji su medju najvjernijim u Evropi. Kada je klub prije nekoliko godina prolazio kroz jedno od najtežih kriza u svojoj historiji i igrao u ligi Seria C (što je dvije lige daleko od italijanske glavne lige – Seria A), navijači su punli stadion (rekord je bio 51.000 gledlaca!). Napulj je grad fudbala. U Napulju je fudbal važniji od politike, važniji od religije, važniji od bilo koje druge socijalne pojave. U Napulju je fudbal više od opsesije, to je potpuna identifikacija. Ovaj sport je u Napulju bio popularan od dvadesetih godina prošlog stoljeća. Dolaskom Maradone u klub 1984. i osvajanjem italijanskog šampionata (scudetto) 1986/87. i 1989/90. i Kupa UEFA 1988/89, fudbal je u Napulju dosegao status osnovne ljudske potrebe. Šampionske titule bile su pobjeda siromašnog italijanskog juga nad bogatim sjeverom. Bila je to pobuna i pobjeda potcijenjenih, zanemarenih, poniženih. Maradona je od tada stekao status narodnog sveca. U historijskom centru Napulja, često se mogu vidjeti oltari na fasadama, najčešće posvećeni Madoni. U ulici Via Nilo, na fasadi jednog kafea, nalazi se oltar posvećen Maradoni. Nije slovna greška. Olatar jeste povećen nogometašu Maradoni. O fudbalu su u Napulju priča svakoga sata. U prodvnicama, restoranima, kafeima, svuda su okačene slike nogometaša. Maradona je sveprisutan. Utakmice su najznačajniji javni dogadjaj. Redovni posjetioci utakmica su većinom mladi ljudi iz radničke klase ili nezaposleni. Kada Napoli postigne gol, slavlje na stadionu nadilazi uobičajna nogometna slavlja. Naša ekipa je gledala utakmicu protiv Juventusa sa tribina koje se zovu Curva A. Tamo su karte najjeftinije, a navijači najvatreniji. Prvi gol Napolija izazvao je erupciju i takvo talasanje gomile da nas je, nenavikle na takvo slavlje, gomila jednostavno odnijela u raznim pravcima. Vidio sam, krajičkom oka, kako naš producent Ismar Hadžiabdić nestaje u talasima kao na uzburkanom okeanu, a naš glumac Adi Hrustemovć pluta kao preživjeli poslije brodoloma. Za kratko smo se povratili u ravnotežu, a onda je pao drugi gol za Napoli i sve se ponovilo. Kada je Napoli dao treći gol, već smo bili iskusni Ultrasi. Tolika ljubav navijača Napolija prema svom klubu može se gledati samo sa simpatijama. Ali ta privrženost ima svoju težinu. Napulj je centar regije Campania u kojoj živi skoro 6 miliona stanovnika. Od toga jedan million živi u glavnom gradu regije, Napulju. Campania je regija sa najvećom nezaposlenošću u Evropskoj uniji. Medju više stotina hiljada imigranata veliki broj je ilegalnih, pa su podaci o ukupnoj nezaposlenosti nepotpuni. Prije nekoliko godina, Napulj je bio bukvalno zatrpan smećem zbog komplikovanih lokalnih odnosa vezanih za odvoz i preradu otpada. U Campaniji djeluje druga najmoćnija mafija u Italiji pod imenom Camorra. Igrani film “Gomorra” reditelja Mattea Garronea, snimljen prema istoimenoj knjizi Roberta Savianija, govori o ovom problemu. Pisac Saviani od 2006. živi pod prijetnjom smrću. Svakodnevni život u Napulju je složen, ali uprkos pobrojanim problemima, grad živi sa velikom energijom. Postoji niz socijalnih projekata, od kojih su neki privatni. Takava je projekat “Fondacije Cannavaro-Ferrara”. Dvojica legendarnih nogometaša, Fabio Cannavaro i Ciro Ferrara, obojica rodjeni u Napulju, osnovali su fondaciju koja je izgradila fudbalska igrališta i nogometnu školu u Scamipiji, jednom od najsiromašnijih predgradja Napulja, koje je bila lokacija za snimanje filma “Gomorra”. Cannavaro i Ferrara su nam pričali da su pomažući Scampiji povezali ljubav prema nogometu sa društvenom odgovornošću. Cannavaro kaže da je i sam odrastao u teškom predgradju i da zna šta znači rasti u takvim okolnostima. Napolitanci sa velikom ljubavlju govore o Napulju, kažu da je to grad mašte, kreativnosti i hrabosti. Napulj je grad izuzetno lijepe arhitekture. To je grad kulture u kojem se nalaze najstarija operska kuća u Evropi, veličanstveni teatar San Carlo i izuzetan muzej moderne umjetnosti Madre, gdje su sada izložena, izmedju ostalih, djela Anisha Kapoora i Damiana Hirsta. Napoli Teatro Festival Italia prerasta u jedan od navećih i najzanimljivijih evropskih festivala. Ugašeni vulkan Vezuv koji se vidi iz grada, blizina luksuznih ljetovališta Capri i Sorento i bilzina fascinantnog arheološkog nalazišta Pompei, kao i jako lijepa obala Amalfi, privlače turiste tokom cijele godine. Mnogi ljudi koje sam sreo u Napulju su veoma srdačni i zanimljivi, mnogi od njih su izuzetno obrazovani. Hrana je vrhunska. U Napulju je rodjena Pizza Margarita što je bio početak njihovog majstorskog stvaralaštva u pravljenju ovog jela. Spektar pasti i vina je, naravno, izvanredan. Malo je gradova koji tako snažno predstavljaju današnju Evropu, složenu i protivrječnu. Jednako je malo evropskih gradova koji imaju takvo snažnu životnu energiju, opuštenost i toliku ljubav svojih stanovnika.

22.03.2010.

JEDNOSTAVNO SARAJLIJA, PETNAEST GODINA POSLIJE

Prvi komentar na tekst “Jedna ozblijna Bosanka: Jasmila Žbanić” na mom blogu bio je ovaj: “Svaka čast Jasmili na radu u ovoj nemiloj kloaki ljudske civilizacije koje se naziva Sarajevo. Niti taj veliki svijet razumije Jasmilu i njen filmski izraz baš najbolje odnosno sav napor koji je učinila da se distancira od problema i koliko je riskirala pri tome. Niti ova mala zatucana sredina divljaka, zvijeri i primitivaca koja se naziva lokalno stanovništvo Sarajeva shvata veličinu i uspjeh takvog poduhvata kao što je film "Na putu". 
Jasmila je napravila veliku grešku što odavno nije pobjegla glavom bez obzira iz ovog Sarajeva, jer njoj ovdje, među čovjekolikim majmunima, jednostavno nije mjesto. Ovdje ona samo može biti gurnuta unazad od ove sredine, pa čak i nastradati ako ikad nešto napravi što se nekoj prljavoj zvijeri ne dopadne.
Jasmila je prevelika za Sarajevo, a Sarajevo premalo za nju i njoj slične talente. Što prije ode u Pariz ili Hollywood - to je bolje. Da se dosada bavila problemima Amerike ili Francuske i pravila filmove o tome dobila bi par Oskara, a ovako joj ostaje da životari i pravi filmove o ljudima koje niko ne zanima i koji nikoga ne zanimaju, i još se bori za to.

BJEŽI JASMILA, BJEŽI ODAVDE IZ OVE RUPE I NE OKREĆI SE...” Komentar je bio potpisan sa “Jednostavno Sarajlija.” Ovo nije bio jedan od onih besmislenih ispada na koje ponekad naiđemo u komentarima na razne tekstove. U ovom komentaru postoji jedno cioranovsko osjećanje. Emil Cioran (1911-1995) bio je filozof koji je iz rodne Rumunije emigrirao u Francusku. U svojim djelima on ispituje poziciju da su ljudi jedni drugima neprijatelji, da smo kao vrsta bolesno zavidni, zlobni, cinični, surovi. On govori kako smo suštinski šovinisti, sebični, beznadežno prosti, opsjednuti sobom, netolerantni. Cioran kaže da kad bi naši bližnji znali šta, u stvari, mislimo o njima, nestalo bi bilo kakve komunikacije među ljudima. Jednostavno Sarajlija tako doživljava Sarajevo danas. Nekoliko drugih komentatora odgovorilo je Jednostavno Sarajliji, blaže ili oštrije, tvrdeći da nije u pravu. On je napisao još jedan komentar u kojem je potvrdio ono što misli i dodao: “Sarajevo je ratna zona u kojoj se ljudi premlaćuju i ubijaju svaki dan. Ovaj grad je evropski Mogadiš.” Postoje razlozi zbog kojih ovaj čovjek misli ovako. To je njegovo iskustvo koje on komunicira.To je njegov krik. On u Sarajevu pronalazi razloge i dokaze za svoju filozofsku poziciju. U raspravi sa Jednostavno Sarajlijom, neki su komentatori objašnjavali da je rat kriv za današnje nasilje i primitivizam koji su prisutni u Sarajevu. Upotrebljen je sada već “vječni” bosankohercegovački refren: “sve je to zbog rata”. Raspravi se priključio komentator/ica potpisan/a sa “Petnaest godina poslije.” Taj komentar kaže: “Postratno Sarajevo je bilo od 1996. do neke 2000. Prelagan izgovor za aktuelnu situaciju u gradu koji se prostire malo dalje od Marijin dvora.” To je u potpunosti moja pozicija. Nesumnjivo je da je rat obilježio naše živote, da nas je unazadio i osakatio na svaki način. 
Međutim, prošlo je dovoljno vremena da se jedno društvo oporavi i počne novo poglavlje u svojoj historiji. Petnaest godina poslije Drugog svjetskog rata, Federativna Narodna Republika Jugoslavija je napravila ozbiljan napredak u izgradnji puteva, pruga, tvornica, modernizaciji proizvodnje, u obrazovanju, kulturi, sportu, podizanju životnog standarda građana. Ta zemlja je bila po površini 5 puta veća od BiH danas. Demografska slika je bila mnogo složenija nego u današnjoj BiH. U FNR Jugoslaviji je živjelo skoro 20 miliona stanovnika, više od 15 različitih naroda i narodnosti, koji su govorili desetak potpuno različitih jezika. Nazadak u sadašnjoj BiH, osjećanje bespomoćnosti i razočarenje u sugrađane stvorilo je u Jednostavno Sarajliji to gorko osjećanje. Očekuje se da Sarajevo bude grad koji će donijeti rješenje i činjenica je da Sarajevo ne donosi nikakvo rješenje. Možda upravo osjećanje bespomoćnosti i to da naš život troše neki drugi ljudi, stvara netrpeljivost svakog protiv svakog. Ima jedna karakteristika Sarajeva koju, vjerujem, mogu prepoznati mnogi od nas. To je jedno “cioranovsko” Sarajevo - opako, mediokritetsko, kompleksaško. Ja mislim da to nije glavna osobina Sarajeva. Ali, ona postoji. Bojim se da se sve više ljudi osjeća kao razočarani Jednostavno Sarajlija. Ali za razliku od Ciorana koji razlog za svoj pesimizam vidi u ljudskoj prirodi, Jednostavno Sarajlija vjeruje da je loše kod nas, ali da negdje drugdje nije tako. Time se Jednostavno Sarajlija odaje. On nije potpuni pesimista. On se još nada. Film “Dom” (“Home”) fotografa i reditelja Yanna Arthusa Bertranda spektakularno pokazuje našu fantastičnu planetu koji mi ljudi tako užasavajuće uništavamo. U tom filmu Bertrand kaže: “Prekasno je za pesimizam.” Možda je u pravu pesimista Emil Cioran, možda je u pravu skriveni optimista Jednostavno Sarajlija, možda je u pravu realista Yann Arthus Bertrand.


Stariji postovi

IN TIME
<< 03/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

SADRŽAJ
- JEDNA OZBILJNA BOSANKA: JASMILA ŽBANIĆ
- SLOVENIJA, MOJA DEŽELA
- KA JEDNOJ NOVOJ EVROPI: EDIN DŽEKO I ZVJEZDAN MISIMOVIĆ
- "PARTICIPACIJA", KRATKI FILM JASMILE ŽBANIĆ
- STARCI-POBUNJENICI
- UDRI MUŠKI: NAŠE JAVNE ŽENE
- ZAJEDNO
- URGENTO
- KAD BUDEMO UMIRALI
- MUŠKARCI NE PLAČU
- BITI ILI IMATI?
- SEDAM DOKAZA DA BH. GRAĐANI NE ŽELE PROMJENE
- NAKON MESIĆEVE LEKCIJE, SRPKINJE I SRBI POHRLILI U SVOJ GLAVNI GRAD SARAJEVO
- BIH I SRBIJA: IMA LI ŽIVOTA PRIJE SMRTI?
- ZVJEZDAN MISIMOVIĆ - POČETAK JEDNE REVOLUCIJE

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
47007

Powered by Blogger.ba