Možda smo već toliko očajni da postajemo smiješni. Na jednoj strane razne grupacije i pojedinci trude se svim silama da razvale BiH, a Sarajevo udalje od Beograda (kad bi moglo nekako i fizički, jako bi im to odgovaralo). Na drugoj strani, manji broj grupa i pojedinaca očajnički pokušava (makar nazor) da uspostavljaju veze, saradnju, zajedništvo. I ja sam bilizu ove druge struje. Ipak, napori i jednih i drugih ponekad su toliko veliki da izgledaju komično. Upravo se to dogodilo sa novim konkursom za dramu koji su zajednički objavili Međunarodni teatarski festival MES Sarajevo i Inicijativa mladih za ljudska prava Beograd. To je “konkurs za savremeni domaći dramski tekst na jednom od južnoslovenskih jezika koji će afirmisati optimizam nove generacije u odnosu između Beograda i Sarajeva, angažovano i kritički preispitati predrasude, sučeljavati nas sa nedavnom prošlošću, ali i nuditi nadu da su bolji odnosi između ovih gradova i sretnija budućnost cijelog regiona mogući” prenosi Sarajevo-x. Uputstva za ovaj konkurs ispisana su u najboljoj tradiciji saopćenja mjesnih komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Sve što treba sadržano je u tom perfektnom retro konkursu: paradoks (“domaći dramski tekst” na relaciji Sarajevo–Beograd – ko je tu domaćin?); udarništvo (“optimizam nove generacije” – ko je optimističan i koja je to nova generacija: 1980, 1987,1992…?); zatim, drugovi, tu su kritika i samokritika; ali i happy end sa nadom i (ne mogu da vjerujem da su to svjesno napisali): sretnija budućnost! Dakle, da su živi, na ovaj konkurs se ne bi mogli prijaviti Samuel Beckett, Sarah Kane, Heiner Müller ili, ukratko, skoro svi veiiki pisici XX stoljeća. Ne bi bolje prošli ni oni još stariji, od Euripida do Georga Bühnera. Shakespeare se ne bi mogao prijaviti samo sa polovinom svojih dijela, a Anton Pavlovič Čehov bi bio glatko odbijen. Dino Mustafić je izvanredan reditelj, fenomenalan profesor režije, i drame, odličan direktor MESS-a, izuzetno angažovan intelektualac i moj zet. Ali u ovom konkursu ga je ponijela želja da narodi i narodnosti bivše nam zemlje žive sretno ever after. I ja sam pomalo idealist. U prošlom postu pozvao sam na jednu sportsku revoluciju. Ali tražiti drame sa sretnim završetkom je, ipak, pretjerano. U umjetnosti mladost i optimizam ne idu nužno zajedno. Šta ako neki umjetnik, snagom svog genija, otrkije da nema sretnije budućnosti za BiH i Srbiju? Šta ako te sretne budućnosti nema ni za svijet? Šta ako mladi umjetnik poveže sa našom budućnošću nova nuklearna postrojenja u Iranu; Dodikove izjave da je njegov glavni grad Beograd; jučerašnju izjavu Pape da se protiv AIDS-a treba boriti molitvom; švajcarsko “ne” minaretima; bombaše samoubice u Pakistanu; izbjegavanje evropskih zemlja da se suprostave globalnom zagrijavanju? Nada i sretnija budućnost za 2.500 eura/evra nagrade. Jedva čekam da čitam pobjedničku dramu!
BIH I SRBIJA: IMA LI ŽIVOTA PRIJE SMRTI?
Posto svako ima svojih tih zivotnih ex-yu relacija (Beograd-Sarajevo)sinoc sam se bas zapitao kako bi i jedna moja zivotna drama bila sa sretnim zavrsetkom ako bi se prebacila u formu “Drame” i ako bi je prijavio na konkurs?Onda mi je ovaj post olaksao dusu jer onda nije problem u meni. Moja drama je drama i ona ocigledno nema “sretniju buducnost”.
Sretnija budućnost je moguća za generacije koje su imale sretniju prošlost. Generacije koje dolaze imaju jasno izraženu frustraciju i treba proći mnogo ljeta da bi se to promjenilo. Odnos između BiH i Srbije, pa tako i Sarajeva i Beograda, ne čini se mogućim bez kosti u grlu, barem ne kad su u pitanju mlađi ljudi. Volio bih da griješim, ali…
Kakva CRNA “sretna budućnost” ovdje na Balkanu je već odavno i Bog rek'o da se ni on neće petljat u ova sranja, jer neki narodi na ovom prostoru imaju grešku u DNA kodu koja ih jednostavno tjera na nova i nova klanja i razaranja, pa se bilo šta ovdje ne može ni nazvati bilo kakvom dramom nego hororom.
Ne treba snaga genija da se otkrije da nema sretne budućnosti za BiH i Srbiju. Treba biti pravi genije pa zamisliti obrnuto. Konkurs je, ako ništa, izazovan. A takvi bi umjetnički konkursi i trebali da budu.
pa konkurs je vjerovatno osmislio neko ko se sjeca boljih vremena.Nesto ce proizaci iz toga zato sto se radi o kakvoj-takvoj sumi novca. Medjutim Srbija nije kaznjena za svoj fasizam vec nagradjena. Kad njihov pogled na devedesete bude isti kao pogled Nijemaca na cetrdesete onda ce to biti drama sa sretnim zavrsetkom. Bice i BiH i Srbija ugurane u EU koja bi na taj nacin pokusala djelimicno oprati svoju savjest. A nama ostajemo da zivimo od sjecanja. Pozdrva gosp. Pasovicu koga poznajem vec 31 godinu
Bez veze ti je blog matori! Vama matorim ljudima treba naci smjestaj u starackom domu. Iskustvo ne znaci mudrost uopste. Ok je to da imas svoje misljenje ali mladim treba dopustiti da odrastaju, a ne da im se mozak ispira svakojakim komunistickim glupostima.
Pa natjera ti mene da prvo pročitam taj konkurs iliti poziv. Stvarno djeluje nestvarno. Nije loše da se reditelj javi kao kritičar, jer kritičara faktički i nema – postoje samo novinari koji bilježe događaje. Kritika je umrla – živjela kritika!
uz veliko postovanje prema autoru bloga, mislim da ovaj konkurs ipak nije bez razloga…pored ogromnog broja neshvatljivih zlocina kojima smo svjedocili i koji su bili dirigovani iz beograda, a o kojima se ipak i pise i snima i govori…bilo je ipak i suprotnih primjera sa obje strane…. velikih ljudskih, prijateljskih, ljubavnih gesti o kojima se ipak ne zna dovoljno, a cesto i sami ljudi koji su te dobre stvari napravili ne zele da se to zna i cak im je to jedini uslov koji traze kao protivuslugu…mada i javnost nije nesto posebno zainteresovana za takve primjere..mozda je ovaj konkurs prilika i da se o takvim primjerima nesto kaze…
gospodine pašoviću, prvo vam želim iskazati veliko poštovonje, reditelj ste visokog kalibra. uživao sam u mnogim vašim predstavama. nažalost, živimo u takvom vremenu, a i prostoru gdje je “in” mrziti druge, tako da vaši humani pokušaji teško mogu doprijeti do netolerantnih mozgova. primite puno pozdrava
pozz 😉
U svakom slučaju će biti zanimljivo i vidjeti tu nagradjenu predstavu….imam utisak da će mi,ako bude zadovoljila sve uslove iz konkursa,izazvati blagu mučninu a možda i nagon za povraćanjem.
Zaista izazovno… na čemu bi se bazirao taj optimizam na kraju?
veoma produhovljen stav, izrazito mi je drago da i kod nas u ovakvom teskom vremenu ima takvih velicina i volterovskih revolucionarskih dusa kao sto je veliki h pasovic.
veliki pozdrav
😛
volio bih i možda bih imao materijala za dramu, ali nemam pojma kako se pišu drame, ima li kakav kratki najkraći kurs, ono sitni fazoni i fore, taman bi mi tih 2 i po milje dobro došle da ih preusmjerim u svoju knjigu 🙂
G. Pasovicu,
Sve sto ste napisali je ok, ali slika pored teksta sa zastavama ne pokazuje respekt prema zenama opcenito i zaista je nepozeljna. Te zastave bi se mogle pokazati na drugi nacin predstavjajuci temu o kojoj pisete. Molim za vise respekta prema zenama ako vec koristite slike zenskih tijela na blogu, jer to valjda prilici g. kao Vama.
E, dokle dogurasmo… da nam (izmedju redova ili ne) reziseri drze politicka predavanja…
Uvazavam Vas.